Zašto žustro raspravljamo o američkim izborima?

Politički izbori uobičajeno izazivaju poseban emocionalni naboj u društvu, a u Hrvatskoj i većini drugih europskih zemalja najčešće se samo parlamentarni izbori po napetosti mogu mjeriti s – američkim izborima. Američki predsjednički izbori svake četiri godine izazivaju lagana podrhtavanja tektonske strukture europskih društava. Utječu na socijalne odnose, izazivaju podjele u krugovima prijatelja, čak narušavaju obiteljske odnose. Američki predsjednički kandidati svoje posredničke ratove vode po hrvatskim birtijama i na nedjeljnim obiteljskim ručkovima, supružnici se znaju njima služiti kao dodatnim utegom u bremenitim međusobnim odnosima, a roditelji se ponekad pitaju gdje su pogriješili da im djeca otvoreno podržavaju američkog kandidata koji je po njima samo oličenje zla.

Ured i dom američkog predsjednika, Bijela kuća, jedna je od najprepoznatljivijih građevina svijeta / Izvor Wikipedia Commons

Vjerojatno ni jedan redoviti proces izvan Europe ne angažira toliko osjećaje Europljana kao američki predsjednički izbori. Nameće se razumno pitanje, zašto je to tako. A ono opet rezultira barem trima dodatnim pitanjima: u kolikoj mjeri politički odnosi u Sjedinjenim Američkim Državama utječu na naše životne uvjete, jesmo li na čistu što se ondje zapravo događa i je li naš silni diskurzivni angažman u skladu s mogućnostima utjecaja na to o čemu govorimo?

Na ovo treće pitanje vjerojatno je najlakše odgovoriti. Čak i prosječni nogometni navijač stvaranjem ugođaja na tribinama može utjecati na raspoloženje na terenu pa time posredno i na rezultat. Nasuprot tome, one koji na različitim razinama donose odluke na kojima se temelji konačni rezultat američkih predsjedničkih izbora ni najmanje ne zanima što će o tome reći neki Hrvat, Čeh ili, recimo, Danac. Sukladno tome da se zaključiti da je sav naš angažman uzaludan. No, bez obzira na pitanje konačnog smisla, on ima svoj uzrok. On se krije u prvome pitanju, onome o utjecaju političkih odnosa u Americi na naš život.

Amerika je vodeća svjetska sila i ona će, bez obzira na turbulentne geopolitičke odnose, do daljnjega to i ostati. Samim time, američka trgovinska politika, vanjskopolitičke smjernice, energetska strategija, da i ne govorimo o vanjskopolitičkim težištima, pa sve do personalnih odluka u Washingtonu, određuju životne uvjete po svijetu. Svijet se naravno nije toliko demokratizirao, niti hoće, da bi svi kojih se tiču političke odluke mogli izravno na njih utjecati. Takav ideal nije dosegnut niti unutar političkih sustava, a kamoli u međunarodnim odnosima. No, razumljivo je da pomicanje svjetskih poluga moći izaziva intenzivne reakcije onih na koje se odnose, neovisno o tome mogu li na njih utjecati ili ne mogu. I bez obzira na to razumiju li pozadinu toga pomicanja.

No demokracije zapadnog tipa ne odlikuje samo reprezentativnost i jednakost šansi, da bi se održale, nužno je i da građani razumiju smisao političkih odluka. A u tom pogledu one su suočene sa sve većim deficitom. Sustavi političkog odlučivanja sve su složeniji, njihovo razumijevanje sve je teže i zahtijeva sve više znanja. Istodobno, politički čimbenici, posebno u posljednjim desetljećima, sve više zanemaruju svoju prosvjetiteljsku ulogu i pokazuju rastuću sklonost skrivanju i manipuliranju.

Od toga ne boluje samo hrvatski politički sustav, štoviše, učinak europskih integracija očituje se i u tome da razina transparentnosti ujednačeno opada u svim europskim društvima. No, kada bismo odustali od razumijevanja političkih odluka i sudjelovanja u njima, odustali bismo i od demokracije. Stoga se težnja za razumijevanjem, koja se očituje i u žučnim raspravama, može razumjeti i kao prirodna težnja za demokracijom.

Gorljivo svrstavanje Hrvata uz jednog ili drugog američkog predsjedničkog kandidata nije puko ustrajanje na izgubljenim položajima, bitka na čiji se ishod ne može utjecati. Ona je, posebice u okolnostima kad je globalizacija dovela do organske povezanosti najnižih pora društva, sudjelovanje u razmrsivanju gordijskog čvora svjetskoga političkog poretka. Slijedom toga, besplodni angažman u predsjedničkim izborima neke daleke zemlje zapravo je briga za odnose u vlastitom dvorištu. Svrstavanjem uz američke kandidate građani zapravo sudjeluju u oblikovanju domaćih prioriteta i profiliranju političkih aktera.

No pitanje učinkovitosti takvih pozicija i dalje ostaje otvoreno. U čemu je onda smisao strastvenog pristajanja Hrvata, Nijemaca ili Portugalaca uz nekoga od američkih predsjedničkih kandidata? U politološkim i kulturološkim razmatranjima ponekad nailazimo na tezu da Amerika zapravo ne postoji. Ne, nitko ne dovodi u pitanje stvarnu egzistenciju Amerike, barem još ne. Riječ je o upozorenjima da Sjedinjene Države u stvarnosti izgledaju drugačije nego kad ih se promatra iz europske perspektive. Iako se europska društva sve više amerikaniziraju, društveni odnosi u Americi, vrijednosni sustav, socijalna stratifikacija i javna komunikacija umnogome se razlikuju od europskih. Da i ne govorimo o političkom sustavu, posebice o izbornom procesu, koji je nerazumljiv i mnogim Amerikancima, a kamoli Europljanima. K tome, dovoljno je podsjetiti na ono što je još prije dva stoljeća pisao Alexis de Tocqueville, koji je upravo analizirajući politički poredak u SAD-u upozoravao na opasnosti za demokraciju koje izviru iz nje same.

Grubo rečeno, mi u Europi žustro raspravljajući o političkim odlukama u SAD-u ponekad ne znamo o čemu govorimo. No to ipak ne bi smio biti razlog za nezainteresiranost, osobito ako imamo u vidu da su Europa i Amerika u kontekstu demokracije dio istoga svijeta, onoga koji zajednički propitkuje načela svojih unutarnjih odnosa.